Besplatni sadržaji
Kompjuter ne može zamijeniti čovjeka
13. listopada 2010.
Britanske javne službe smanjuju troškove. To sam znao već duže vrijeme. Zbog toga su postale praktički neprobojne za korisnike. To sam čuo nedavno, ali nisam znao što znači. Ovaj tjedan sam to iskusio. Nemoguće je dobiti savjet od žive osobe u britanskoj ambasadi o tome treba li vam viza i ako da za kakav tip vize se treba aplicirati u specifičnoj situaciji! Sve to za vas bi trebao odraditi web-site!
Vjerovanje da se smanjenje troškova može ostvariti kroz informatičke tehnologije vrlo je privlačno. Ali se rijetko pokaže do kraja točno. Ili, u mom slučaju, nije uopće točno. Kada netko tko se uopće ne razumije u pravna i diplomatska pitanja pokušava snaći među šumom podataka i svoju situaciju utrpati u neku od predviđenih opcija, vrlo je predvidivo da će izgubiti jako puno vremena i u solidnom postotku slučajeva pogriješiti i aplicirati po krivoj osnovi.
Internetske stranice, kao i svaka automatizacija, moraju pokušati predvidjeti sve moguće zahtjeve koje korisnik može imati, ponuditi sve moguće opcije koje njemu mogu odgovarati i to neizbježno završi sa hrpom sadržaja kroz koje moram proći da dođem do onog što mi je potrebno, ali i pogrešnim “skretanjima”. Upravo se je to dogodilo kada sam na početnom izborniku koji me treba navoditi za dalje uporno odabirao opciju koja me je onemogućavala da dođem tamo gdje je moja situacija najbolje opisana.
Kompjuter i njegov programer ograničeni su u predviđanju toga što sve korisnici mogu tražiti i samim time neizbježno će kreirati gubljenje vremena i pogreške koje koštaju i korisnika i organizaciju koja pruža uslugu.
To je boljka i najjednostavnijih sustava poput automatskih centrala. “Ako trebate prodaju stisnite 1, ako trebate servis...” također je pokušaj pogađanja zbog čega korisnici zovu. Najčešće ne postoji opcija “za sve ostalo pritisnite…” pa birate ono najsličnije vašem zahtjevu da bi dobili nekog tko vas onda preusmjeri gdje on misli da bi trebalo. Ili u mom slučaju zovete sve telefone koje možete pronaći i šaljete e-mailove na sve dostupne adrese. To su sve troškovi za mene i za one koji na te pozive i poruke odgovaraju, a i dalje mi ne rješavaju problem jer pogrešno razumiju ono što napišem (oni govore neki drugi engleski od mene).
Netko tko je samo jednom imao klijenta koji je bio u mojoj situaciji, vrlo bi me brzo uputio na pravi put i naš razgovor trajao bi manje od pet minuta. To znam zato jer sam kontaktirao i neke koji su u prošlosti tražili istu stvar i dobio jednostavan odgovor i uputu. Da to nisam napravio završio bi tražeći uslugu koja mi zapravo ne treba, čekao prilično dug period (vjerojatno i zato jer mnogi rade istu grešku kao i ja!), platio naknadu da bi na kraju saznao da sam tražio potpuno krivu ili nepotrebnu uslugu.
Kompjuter rijetko može zamijeniti čovjeka, naročito u uslužnim djelatnostima kada su zahtjevi korisnika toliko raznoliki da ih je nemoguće predvidjeti. U većini slučajeva taj će pokušaj na kraju rezultirati većim troškovima i nezadovoljstvom korisnika. Čak i Toyota u svojoj proizvodnji ima princip da kompjuter i stroj treba biti samo pomagalo čovjeku i ne smije ga nikad zamijeniti. Naša kreativnost i sposobnost zaključivanja ipak je superiorna računalu koje ipak može raditi samo ono za što je programirano i nikad neće smisliti bolji i pametniji način da se nešto radi. A upravo u tome se kriju uštede.
Britanske javne službe smanjuju troškove. To sam znao već duže vrijeme. Zbog toga su postale praktički neprobojne za korisnike. To sam čuo nedavno, ali nisam znao što znači. Ovaj tjedan sam to iskusio. Nemoguće je dobiti savjet od žive osobe u britanskoj ambasadi o tome treba li vam viza i ako da za kakav tip vize se treba aplicirati u specifičnoj situaciji! Sve to za vas bi trebao odraditi web-site!
Vjerovanje da se smanjenje troškova može ostvariti kroz informatičke tehnologije vrlo je privlačno. Ali se rijetko pokaže do kraja točno. Ili, u mom slučaju, nije uopće točno. Kada netko tko se uopće ne razumije u pravna i diplomatska pitanja pokušava snaći među šumom podataka i svoju situaciju utrpati u neku od predviđenih opcija, vrlo je predvidivo da će izgubiti jako puno vremena i u solidnom postotku slučajeva pogriješiti i aplicirati po krivoj osnovi.
Internetske stranice, kao i svaka automatizacija, moraju pokušati predvidjeti sve moguće zahtjeve koje korisnik može imati, ponuditi sve moguće opcije koje njemu mogu odgovarati i to neizbježno završi sa hrpom sadržaja kroz koje moram proći da dođem do onog što mi je potrebno, ali i pogrešnim “skretanjima”. Upravo se je to dogodilo kada sam na početnom izborniku koji me treba navoditi za dalje uporno odabirao opciju koja me je onemogućavala da dođem tamo gdje je moja situacija najbolje opisana.
Kompjuter i njegov programer ograničeni su u predviđanju toga što sve korisnici mogu tražiti i samim time neizbježno će kreirati gubljenje vremena i pogreške koje koštaju i korisnika i organizaciju koja pruža uslugu.
To je boljka i najjednostavnijih sustava poput automatskih centrala. “Ako trebate prodaju stisnite 1, ako trebate servis...” također je pokušaj pogađanja zbog čega korisnici zovu. Najčešće ne postoji opcija “za sve ostalo pritisnite…” pa birate ono najsličnije vašem zahtjevu da bi dobili nekog tko vas onda preusmjeri gdje on misli da bi trebalo. Ili u mom slučaju zovete sve telefone koje možete pronaći i šaljete e-mailove na sve dostupne adrese. To su sve troškovi za mene i za one koji na te pozive i poruke odgovaraju, a i dalje mi ne rješavaju problem jer pogrešno razumiju ono što napišem (oni govore neki drugi engleski od mene).
Netko tko je samo jednom imao klijenta koji je bio u mojoj situaciji, vrlo bi me brzo uputio na pravi put i naš razgovor trajao bi manje od pet minuta. To znam zato jer sam kontaktirao i neke koji su u prošlosti tražili istu stvar i dobio jednostavan odgovor i uputu. Da to nisam napravio završio bi tražeći uslugu koja mi zapravo ne treba, čekao prilično dug period (vjerojatno i zato jer mnogi rade istu grešku kao i ja!), platio naknadu da bi na kraju saznao da sam tražio potpuno krivu ili nepotrebnu uslugu.
Kompjuter rijetko može zamijeniti čovjeka, naročito u uslužnim djelatnostima kada su zahtjevi korisnika toliko raznoliki da ih je nemoguće predvidjeti. U većini slučajeva taj će pokušaj na kraju rezultirati većim troškovima i nezadovoljstvom korisnika. Čak i Toyota u svojoj proizvodnji ima princip da kompjuter i stroj treba biti samo pomagalo čovjeku i ne smije ga nikad zamijeniti. Naša kreativnost i sposobnost zaključivanja ipak je superiorna računalu koje ipak može raditi samo ono za što je programirano i nikad neće smisliti bolji i pametniji način da se nešto radi. A upravo u tome se kriju uštede.