Besplatni sadržaji
Menadžeri moraju biti u proizvodnji
Trenutačno se u Velikoj Britaniji odvija velika rasprava o opravdanosti uvođenja raznih ciljeva, planova ili targeta kako bi se unaprijedili poslovanje i efikasnost. Kako se čini da veliki dio rezultata ovisi o zalaganju ljudi, jasni ciljevi koji brojčano definiraju zadovoljavajući rezultat u kombinaciji s odgovarajućom nagradom i kaznom trebali bi promijeniti tu situaciju.
Deming je davno rekao kako su ciljevi bez metode štetni. Svatko tko je žrtva ciljeva koje je uspostavio netko tko sjedi daleko od mjesta gdje se realni posao odvija, zna o čemu se radi. Na prošlotjednoj konferenciji koju je organizirala firma s kojom radimo, glavna tema bili su upravo targeti i kako se obraniti od njih. Priča menadžerice iz velike osiguravateljske firme oslikava što se događa ako se ciljevi koriste kao rukovodna tehnika.
Vodila je službu koja je odgovarala na upite korisnika. Kada je analizirala podatke o pozivima, uočila je kako je udio onih koji nisu uspjeli dobiti vezu neprihvatljivo visok. Postavila je jasan cilj o tome koliko je prihvatljivo izgubiti poziv. Sljedeći tjedan ostvarili su cilj i kada ih je pitala kako su to uspjeli, rekli su da su pozvali osoblje iz administracije da se javlja na telefone. Rezultat toga bila je hrpa neriješenih zahtjeva za izdavanje polica.
Njezina reakcija bila je, očekivano, postaviti cilj koliko korisnik smije čekati na odgovor od strane firme (sve je bilo praćeno kroz složeni informatički sustav). I taj je cilj ostvaren za tjedan dana na vrlo inventivan način: svima su poslali pismo da su zaprimili zahtjev i da će se javiti čim budu stigli što je IT sustav uredno registrirao kao odgovor.
Ako rukovodstvo pokušava unaprijediti rezultate postavljajući brojčane ciljeve bez razumijevanja posla i metode koja je potrebna za njihovo ostvarivanje, ostvarit će samo dodatne troškove i pad kvalitete za korisnika. Slanje nepotrebnog pisma bilo je vidljiv trošak izazvan korištenjem ciljeva, pad motivacije zaposlenika, korištenje njihove inventivnosti za varanje sutava i živciranje korisnika predstavljaju skrivene, ali vrlo važne troškove.
Objašnjenje ove pojave je jednostavno: sami zaposlenici mogu unaprijediti manje od 10 posto rezultata, ostatak ovisi o promjeni sustavnih faktora na koje mogu utjecati samo menadžeri. Zato oni svoje vrijeme trebaju provoditi s radnicima tamo gdje se posao odvija radeći na unapređivanju posla prema zahtjevima korisnika umjesto da rade iz ureda »motivirajući« ljude proizvoljnim ciljevima.
Deming je davno rekao kako su ciljevi bez metode štetni. Svatko tko je žrtva ciljeva koje je uspostavio netko tko sjedi daleko od mjesta gdje se realni posao odvija, zna o čemu se radi. Na prošlotjednoj konferenciji koju je organizirala firma s kojom radimo, glavna tema bili su upravo targeti i kako se obraniti od njih. Priča menadžerice iz velike osiguravateljske firme oslikava što se događa ako se ciljevi koriste kao rukovodna tehnika.
Vodila je službu koja je odgovarala na upite korisnika. Kada je analizirala podatke o pozivima, uočila je kako je udio onih koji nisu uspjeli dobiti vezu neprihvatljivo visok. Postavila je jasan cilj o tome koliko je prihvatljivo izgubiti poziv. Sljedeći tjedan ostvarili su cilj i kada ih je pitala kako su to uspjeli, rekli su da su pozvali osoblje iz administracije da se javlja na telefone. Rezultat toga bila je hrpa neriješenih zahtjeva za izdavanje polica.
Njezina reakcija bila je, očekivano, postaviti cilj koliko korisnik smije čekati na odgovor od strane firme (sve je bilo praćeno kroz složeni informatički sustav). I taj je cilj ostvaren za tjedan dana na vrlo inventivan način: svima su poslali pismo da su zaprimili zahtjev i da će se javiti čim budu stigli što je IT sustav uredno registrirao kao odgovor.
Ako rukovodstvo pokušava unaprijediti rezultate postavljajući brojčane ciljeve bez razumijevanja posla i metode koja je potrebna za njihovo ostvarivanje, ostvarit će samo dodatne troškove i pad kvalitete za korisnika. Slanje nepotrebnog pisma bilo je vidljiv trošak izazvan korištenjem ciljeva, pad motivacije zaposlenika, korištenje njihove inventivnosti za varanje sutava i živciranje korisnika predstavljaju skrivene, ali vrlo važne troškove.
Objašnjenje ove pojave je jednostavno: sami zaposlenici mogu unaprijediti manje od 10 posto rezultata, ostatak ovisi o promjeni sustavnih faktora na koje mogu utjecati samo menadžeri. Zato oni svoje vrijeme trebaju provoditi s radnicima tamo gdje se posao odvija radeći na unapređivanju posla prema zahtjevima korisnika umjesto da rade iz ureda »motivirajući« ljude proizvoljnim ciljevima.