Besplatni sadržaji
Za prevenciju moramo shvatiti uzroke
Jedna od osnovnih postavki sistemskog mišljenja i upravljanja na osnovu kvalitete je prevencija. Iskustva mnogih firmi pokazala su da je prevencija problema dugoročno uvijek daleko isplativija od popravljanja defekta kada se pojavi. Ljudi u firmi koja održava ceste, a za koju trenutno radimo u Cumbriji, analiziraju niz slučajeva na kojima su radili i uz ostalo određuju koliko su se ti defekti mogli prevenirati. I zanimljivo je da su ti inžinjeri i inače vrlo pametni ljudi zatvoreni u svom uobičajenom načinu razmišljanja. Kako sebe vide kao one koji popravljaju rupe na cesti, vrlo teško razmišljaju o tome kako se može spriječiti da se one uopće pojave. Rupe su nešto što se događa, a njihovo je tek da ih pronađu i čim brže poprave.
Postavili smo im glupo pitanje, što je često posao konzultanata, a nekad i posljedica našeg posvemašnjeg neznanja o onome čime se firma bavi. Pitali smo zašto se rupe pojavljuju. Nakon nekoliko dugih sekundi zblenutih pogleda progovorili su o tome da nekad voda uđe u pukotinu koja se pojavila, smrzne se i polomi asfalt. Koliko god je to bilo za njih očigledno i banalno, tek sad smo imali osnove za prevenciju. Sad možemo radnicima reći da kada vide rupu koja je tako nastala pogledaju i uokolo i ako vide bilo kakve pukotine popune i njih prije nego voda napravi rupu.
Prevencija ide i dalje. Možemo se pitati zašto se pojavljuju pukotine. Ako se radi o neadekvatnom materijalu za tu podlogu ili količinu prometa, trebamo preispitati treba li taj materijal i dalje koristiti. S druge strane, možemo se pitati zašto se voda zadržava na cesti i ulazi u pukotine. Ako se radi o lošoj drenaži i odvodu, to je također nešto što bi radnici trebali pregledati i srediti prije nego označe neki posao kao obavljen.
Zanimljivo je bilo vidjeti kako ljudi koji preko dvadeset godina rade neki posao ne smatraju bitnim analizirati uzroke problema koje svakodnevno rješavaju. Tek kada počnu razmišljati o tome da se više isplati prevenirati problem nego reagirati kada se pojavi, počinju shvaćati da je to nemoguće bez razumijevanja faktora koji do njega dovode.
Postavili smo im glupo pitanje, što je često posao konzultanata, a nekad i posljedica našeg posvemašnjeg neznanja o onome čime se firma bavi. Pitali smo zašto se rupe pojavljuju. Nakon nekoliko dugih sekundi zblenutih pogleda progovorili su o tome da nekad voda uđe u pukotinu koja se pojavila, smrzne se i polomi asfalt. Koliko god je to bilo za njih očigledno i banalno, tek sad smo imali osnove za prevenciju. Sad možemo radnicima reći da kada vide rupu koja je tako nastala pogledaju i uokolo i ako vide bilo kakve pukotine popune i njih prije nego voda napravi rupu.
Prevencija ide i dalje. Možemo se pitati zašto se pojavljuju pukotine. Ako se radi o neadekvatnom materijalu za tu podlogu ili količinu prometa, trebamo preispitati treba li taj materijal i dalje koristiti. S druge strane, možemo se pitati zašto se voda zadržava na cesti i ulazi u pukotine. Ako se radi o lošoj drenaži i odvodu, to je također nešto što bi radnici trebali pregledati i srediti prije nego označe neki posao kao obavljen.
Zanimljivo je bilo vidjeti kako ljudi koji preko dvadeset godina rade neki posao ne smatraju bitnim analizirati uzroke problema koje svakodnevno rješavaju. Tek kada počnu razmišljati o tome da se više isplati prevenirati problem nego reagirati kada se pojavi, počinju shvaćati da je to nemoguće bez razumijevanja faktora koji do njega dovode.